"Kad se činilo da je sve izgubljeno, kad je 'noć' bila mračnijom nego ikada prije - jer se i nad samoga Životvorca nadvila tama zla i smrti, tada je u uskrsnuću bljesnulo nepobjedivo svjetlo života koje rasvjetljuje sve naše staze, naše 'radosti i nade, žalosti i tjeskobe'", rekao je u čestitki nadbiskup Srakić te pozvao vjernike da u svoje živote unesu uskrsno svjetlo te i sami u svijetu postanu svjedoci svjetla, nasuprot mnogovrsnoj tami koja pritišće pojedince. Istaknuvši kako je svjetlo uskrsnuća potrebno da bi bez obmane i privida uvijek iznova mogli ustajati iz tame, razabirući da je naša stvarna životna povijest, i osobna i zajednička, uključena u ostvarivanje povijesti spasenja, nadbiskup je podsjetio da biblijsko svjedočanstvo jasno poučava da Bog trajno ostaje vjeran svojim obećanjima te, unatoč nevjerama i grijesima, očituje svoju ljubav prema ljudima i svijetu jer je za sve ljude predao svoga Jedinorođenca.

Naglasio je kako su vjernici pozvani živjeti i naviještati radost uskrsnuća upravo tamo gdje žive, u svojim "Galilejama", bez straha, hrabro i oduševljeno. "Ako smo kao Kristovi vjernici prigrlili životnu snagu uskrsnuća, moći ćemo svakoga dana i živjeti tu divnu 'novost života' te je kušati i u mnogovrsnim djelima ljubavi koju vrše svi oni što se uzdaju u Gospodina i u snagu njegova Duha te žive nasljedujući onu ljubav 'kojom je on nas ljubio'", rekao je nadbiskup te svoj braći i sestrama, svećenicima, redovnicima i redovnicama u svoje ime i u ime biskupa Đure Hranića čestitao Uskrs, poželjevši da ih na svim stazama života vodi svjetlo i snaga koja dolazi iz susreta i zajedništva s uskrslim Gospodinom.

U nastavku susreta nadbiskup je odgovarao na novinarska pitanja. Zamoljen da se prisjeti najljepših detalja Uskrsa svoga djetinjstva, prisjetio se kako se Uskrs nekada liturgijski drugačije slavio. "Počeo je na Veliku subotu, tijekom jutarnjih obreda blagoslova vatre. Ta blagoslovljena vatra nosila se po selu. Nisam rođen u selu gdje je bila župa nego u filijali, pa smo čekali da se vatra donese i njome smo pripremali uskrsno jelo. Obično se kuhala šunka, a mi smo čekali, takoreći gladovali dok dođe taj dan. A navečer na Veliku subotu bila je svečana uskrsna procesija i uskrsni obredi s procesijom kroz selo. To su bili oni prvi proljetni dani kada se po prvi puta moglo izaći u onu prašinu ili blato, ovisno o vremenskim prilikama i to je bio naš ponos, i kao ljudi i kao vjernika – prebrodili smo zimu i neimaštinu, ulazimo u ubiranje novih plodova - kako duhovnih, tako i materijalnih", rekao je nadbiskup.

Zamoljen da ocijeni prvih sto dana nove Vlade, aktualno stanje u društvu te sve težu gospodarsku i socijalnu krizu, naglasio je da smatra preuzetnim davati bilo kakve ocjene nakon 100 dana vlasti. Podsjetio je na silne inflacije prije rata, ratne nedaće i poratne nevolje, pa i današnje stanje, zaključivši kako je došlo vrijeme da se krene iz ovakve situacije te da vjeruje da će se naći neki ključ ekonomskoga boljitka. "Kako? Kada? – razumljivo da je preuzetno očekivati da će to biti brzo, samo, teško je to čekati, pogotovo onima koji su ostali bez posla, a i onima koji strahuju za radno mjesto. S obzirom da situaciju u kojoj ljudi danas žive, možemo samo apelirati na sveopću solidarnost, ali izlazak iz te teže krize neće biti lak.

Nadbiskup je komentirao i gospodarsko umiranje Đakova i Slavonije, rekavši kako Đakovo ide svojim loše utrtim putem. Podsjetio je da se Đakovo ni u bivšem sustavu nije moglo dičiti uspjesima te je ubrajano u neperspektivne sredine. Dok je nekada većina stanovnika živjela od zanatstva, u Đakovu radilo 100 štrikera, danas je sve to nestalo i ljudi su se morali okrenuti novim načinima zarade. Komentirajući činjenicu da sve veći broj mladih u potrazi za boljim životom napušta Slavoniju, nadbiskup je rekao: "Razumljivo je da su mladi nestrpljivi i napuštaju Slavoniju. Biti u tridesetim godinama bez posla, sa završenim visokim studijima, morati reći da živiš od mirovine roditelja, baka i djedova - to su zaista uzroci beznađa, teška i zapanjujuća konstatacija. Mora se živjeti i zato mladi napuštaju ovu regiju. Iako to nisu službeni podaci, Slavoniju je od rata do danas napustilo nekoliko desetaka tisuća stanovnika, uglavnom mladih. Dakle, želimo li ih zadržati, prvenstveno treba pronaći ključ zaposlenja."

S obzirom da je na božićnoj tiskovnoj konferenciji najavio skori odlazak u mirovinu, novinare je zanimalo kada će se to dogoditi. Nadbiskup je ponovio kako je odlazak u mirovinu reguliran Crkvenim zakonom te da o tome odlučuje Sveti Otac. Otkrio je kako je prvi puta poželio što prije otići u mirovinu nakon jednog plenuma predsjednika biskupskih konferencija Europe, kada je čuo što se sve zahtijeva iz Bruxellesa, u kakvu situaciju ulazi Crkva. Pojašnjavajući što ga je to posebno zabrinulo u odnosu Europe prema Crkvi, istaknuo je kako je u to vrijeme bilo aktualno pitanje uklanjanja križeva, diskriminacije vjerske pouke u školama, vrijeme kada je Europska komisija u kalendar tekuće školske godine navela sve blagdane važnijih vjerskih skupina, ali je "zaboravila" navesti kršćanske blagdane. "Tada sam kazao kako to nisu vremena za mene i da treba netko mlađi", rekao je nadbiskup Srakić, istaknuvši kako su takve tendencije prisutne i u Hrvatskoj, gdje glasna manjina terorizira većinu. Stoga bi i njegov nasljednik trebao biti manje administrator, a više navjestitelj nade i svjedok vjere koju će, ako je potrebno, oštro zastupati, a ne popuštati izazovima ili nekakvim stavovima koji se danas pojavljuju.

Foto: Foto: Dnevnik.hr
Izvor: ika / gk


Akademija-Art