.png){kind=logo}
MediJa6
Izložbu MediJa6 osmislila je Sabrina Žigo, povjesničarka umjetnosti. Izložba Medija6 prezentirat će radove šestero umjetnika mlađe generacije, članova Hrvatskog društva likovnih umjetnika Rijeka.
Naziv izložbe izvedenica je riječi medij i ja i ukazuje na njenu tematiku: koje društvene, kulturne, osobne i druge stavove u svome stvaralaštvu propituje ili ne propituje mlađa generacija umjetnika te iskazuje li primarno umjetničke i estetičke ili pak neke druge parametre u okviru određenog medija. Podcrtat će se srodnosti između suvremenog civilnog aktivizma i umjetničkih inicijativa te kako i djeluju li u tom smislu i mladi riječki-hrvatski umjetnici. Izložba će ujedno pozicionirati recentnu riječku produkciju mladih autora u regionalnom, europskom i međunarodnom kontekstu.
Na izložbi će biti predstavljeno šestero autora, svaki s pet radova u različitim medijima, a sudjelovat će Željko Ašperger, Lea Čeč, Petar Đakulović, Igor Gržetić, A. Saška Mutić i Nikola Nenadić
Autorica izložbe Sabrina Žigo, povjesničarka je umjetnosti i autorica dvadesetak izložbi hrvatske vizualne umjetnosti i kulturno-povijesne tematike i koautorica i suradnica na desetak umjetničkih i kulturno-povijesnih izložbi.
Izložba MediJa6 otvoriti će se u petak, 4. svibnja 2012. u 20 sati u Galeriji Juraj Klović, M. Gupca 4a, Rijeka
Jasna Rodin
MEDIJA6
Prema polazišnoj ideji izložbe, naziv Medija6 izvedenica je riječi medij i ja te broja sudionika - izlagača mlađe generacije, članova Hrvatskog društva likovnih umjetnika Rijeka. U fokusu izložbe je odnos prema društvenoj stvarnosti, kako se ona referira u radu pojedinih autora te rukovode li se oni primarno umjetničkim i estetičkim ili nekim drugim parametrima unutar odabranog medija djelovanja.
„Molim vas pustite me na miru. Ne želim biti ovdje“, poručuje Lea Čeč na jednome od desetak crteža iz serije Glavonja, galerije likova i dimenzijama „malih ljudi“, depersonaliziranih kako bi o vlastitoj i društvenoj zbilji progovarali s općeljudskih pozicija. Zbijena tijela čvrstih formi u konturama dugih jednolinijskih poteza, oprečna su završnome dojmu jer u nemilim životnim okolnostima, osnovni modus njihovog ponašanja je uzmak. Bipolarnost je pojačana statuarnošću kojom autorica, vokacijom kiparice, monumentalizira figure vraćajući im time dignitet. (Vidi rad iznad!)
Nakon serije portreta poznatih osoba, Željko Ašperger portretira Rijeku, njenu urbanu topografiju, Korzo, gradski sat, Hotel Continental, Mrtvi kanal, kao svojevrsni hommage gradu u kojem se školovao. Kombinirajući kompjutersku grafiku i slikarstvo, fotografsku i slikanu sliku, figurativnost i apstrakciju, Ašperger dinamizira percepciju i dokida njenu doslovnost. Iz takve mnogostrukosti, realna slika nastaje u sinergiji s promatračem, s individualno odabranim sastavnicama vizualnoga polja te tako varijabilna izmiče pojmovima jedinstvenog i neponovljivog u umjetnosti.
Za vizurno stiliziranim kadrom s oldtajmerom u srednjem planu i malo okolnoga prostora, Petar Đakulović poseže u žanr američkog gangsterskog filma. Prepoznatljivu ikonografiju podupire odrazima dvojice likova na karoseriji, a u suvremenost prenosi otvorenim prtljažnikom iz kojeg viri kompromitirajući sadržaj. Zelenom bojom, za razliku od klišeja crnih automobila, Đakulović aludira na kameleonsko lice korupcije, na njenu društvenu asimilaciju.
Stereotipima se koristi i Nikola Nenadić u alegorijama kukaca koje oblikuje u verističkoj maniri i materijalima à la arte povera. Nenadić ukazuje na umrežene anomalije društvenog establišmenta, osobito medija i političkih vlasti, u opoziciji spram ispravnih, ali nedjelotvornih etičkih normi običnoga čovjeka. Hiperrealistički kipovi cvrčaka-medija zavezanih očiju i balegara u sizifovskom guranju svoga tereta te instalacija s rudimentarnim likovima u nagonskoj radnji, gusjenice u kljunu vrane, eksplicitno odražavaju autorove stavove o pitanjima koja ga zaokupljaju.
A. Saška Mutić koncept svoga intermedijalnog rada zasniva na jednom od monologa Howarda Bealea (Peter Finch) iz filma Mreža (Network, 1976.) redatelja Sidneyja Lumeta, koji završava rečenicom: „I'm as mad as hell and I'm not gonna take this anymore!.“ U gnjevnom govoru izbija nezadovoljstvo pojedinca čiji život determiniraju interesi političke i korporativne elite, bez mogućnosti vlastitog utjecaja, kojemu preostaje jedino njegovo ljudsko dostojanstvo. Referirajući se na njega u današnjici, autorica izrezuje fotografiju lica bijesnog muškarca i neprecizno ju spaja na novoj podlozi (gipsanoj ploči) s otisnutom Bealeovom rečenicom, podupirući asocijativni transfer fizičkim, prijenosom jednog medija na drugi.
Kompjuterske kolažirane grafike Igora Gržetića nastajuu interakciji vizualnog, psihoanalitičkog i lingvističkog pristupa. Naziv /sʌb'lɪmɨnəl/ naizgled je kriptirana poruka, no riječ je o fonološkoj transkripciji engleske riječi subliminal, subliminalan, jednoj od komponenti višeslojno strukturiranog rada. Multiplicirajući fetišističke prizore, autor se oslanja na mehanizme subliminalnih poruka koje apeliraju na našu podsvijest, naše pravo ili drugo ja, i stoga su djelotvornije, zašto se uvelike koriste u marketinškim strategijama. Gržetić emblematski aplicira prepoznatljivi crveni kvadrat nacionalnoga predznaka, što s psihoanalitičkog gledišta predstavlja nastavak sukoba između nagona i svjesnosti na sukob pojedinca i društva.
Medija6 nije sintagma riječke vizualne scene umjetnika mlađe dobi, ona to ne može biti iz više razloga, prvenstveno zbog suženih izlagačkih kriterija koji podrazumijevaju pripadnike jedne strukovne udruge, ograničavajućih tehničkih uvjeta koji onemogućavaju adekvatnu prezentaciju multimedijalnog i novomedijskog stvaralaštva, ili izlaganja unutar oficijelnog sustava koji ima svoja pisana, ali i nepisana pravila. Unatoč i usprkos ograničenjima, izložba je nastojala ukazati na individualne autorske orijentacije iz dijela riječkog kruga mladih i nedovoljno afirmiranih umjetnika, promatrano kroz prizmu određenog interesa. U izdvojenom kontekstu interakcije sa svakodnevnom realnošću, društveno nevidljiva zaokupljenost kreativnim i umjetničkim nerijetko uzmiče pred izvanumjetničkim prioritetima.
Sabrina Žigo
ŽELJKO AŠPERGER
Rođen 1983. u Osijeku. Diplomirao je na Akademiji promijenjenih umjetnosti u Rijeci u klasi prof. Emilije Duparove.
LEA ČEČ
Rođena 1979. u Rijeci. Diplomirala je na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci , studij likovne kulture s izbornim kolegijem kiparstva.
PETAR ĐAKULOVIĆ
Rođen 1980. u Rijeci. Diplomirao je slikarstvo na Accademia di Belle Arti u Veneciji. Trenutno studira na poslijediplomskom studiju slikarstva također u Veneciji.
IGOR GRŽETIĆ
Rođen 1981. u Rijeci. Diplomirao je na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci , studij likovne kulture s izbornim kolegijem grafike.
A. SAŠKA MUTIĆ
Rođena je 1970. u Zagrebu. Studij fotografije završava na San Diego City College, u klasi profesorice Annette Fournet.
NIKOLA NENADIĆ
Rođen 1978. u Rijeci. Diplomirao je kiparstvo na Accademia di Belle Arti u Veneciji, u klasi prof. Andreja Grassi i Giuseppea La Brune.
Akademija-Art
