Na slici iznad: Limassol (foto: Wikipedia)

Ovaj projekt je realiziran sa 240 učenika od 5 do 8 razreda iz osnovne škole Jesenice Dugi Rat. Radovi učenika Osnovne škole Jesenice Dugi Rat predstavljali su hrvatski suvenir za 1999. godinu na prezentaciji Europe u zgradi Ujedinjenih naroda u New Yorku. Na književnom i likovnom  natječaju More je zrcalo moje u  Općini Podstrana dobili su posebno priznanje za kreativnost.

Dječji radovi su uspješno izloženi na četiri izložbe u Dugom Ratu, Splitu i Zagrebu. Cilj je bio na kongresu predstaviti uspješan hrvatski likovno-pedagoški projekt  i  kreativnost učenika koji prepoznavanjem oblika u prirodi uče gledati. U kombinaciji sa žicom i odabranim kamenjem radili su ribe i brodiće učeći o vrstama jadranskih riba i jedrenjaka.

Učenje izvan škole, razvijanje kreativne suradnje 

i korištenje filma kroz projekt Jadranske ribice i jedrenjaci

U Osnovnoj školi Jesenice Dugi Rat, radila sam 1999./2000.  godine s učenicima od 5. do 8. razreda. U nastavu likovne kulture uključivala sam i učenje u prirodnom okolišu što se pokazalo vrlo poticajnim. U jesen 1999. u istoj sam školi započela s provođenjem projekta Jadranske ribice s učenicima petih razreda, a s vremenom su bili uključeni i učenici ostalih razreda (od 6. do 8.). U ovom je projektu ukupno sudjelovalo oko 240 učenika. 

Sl.1. /iznad/ Učenici šestih razreda OŠ Jesenice Dugi Rat sa svojim ribicama i flotom jedrenjaka za koju su dobili Priznanje za kreativnost na književnom i likovnom  natječaju More je zrcalo moje u Općini Podstrana


Budući da se škola nalazi na pet minuta od mora, to me ponukalo da školske klupe zamijenimo šetnjom do obale. Učenici su na plaži tražili kamenje koje oblikom podsjeća na ribu iz našega mora. U oblucima koji podsjećaju na škarpine, šampjere, trlje, ciple, srdele i dr. pronađeni su novi poticaji za učenje o vrstama riba i umjetničko oblikovanje. Učenici su po povratku u razred izradili svoju kreativnu ribu koristeći samo odabrani kamen, kombinirajući bakrenu žicu različitih debljina i kliješta. Radovi su rađeni tehnikom savijanja žice, ali bez dodatka ikakvog ljepila. Preko dvjestotinjak oblutaka prikupljeno je na mjesnim plažama i oblikovano uz pomoć žice i mašte.

Sl. 2-3: Ribica i jedrenjak učenika sedmih  razreda OŠ Jesenice Dugi Rat


Četiri izložbe učeničkih radova ribica i jedrenjaka

Prva izložba likovnih radova učenika izvan prostora Škole održana je povodom Dana državnosti pod nazivom Ruka u kojoj stoji svijet 1999. godine. Tom je prilikom u Galeriji Sv. Josip u Dugom Ratu održana izložba raznih likovnih radova, a dominirali su radovi ribica i jedrenjaka od kamena i žice. Izložba je održana pod pokroviteljstvom Općine Dugi Rat. Izložbu je predstavila Ivka Žilić, učitelj mentor likovne kulture, a otvorila ju je tadašnja načelnica općine, Svjetlana Ećim. 

Na pitanje „Što je umjetnost?“ neki učenici su odgovorili: „…ljepši doživljaj stvarnosti“ (Ivana Galonja, 7. r.); „…šara na papiru.“ (Marina Zeljković, 5. r.); „…ruka u kojoj stoji svijet.“ (Marija Šušić, 5. r.); „…dar Božji.“ (Andreja Petrić, 8. r.); „…dar kojim nas daruju neki suptilni i talentirani pojedinci.“ (Tea Marić, 8. r.);; „…život.“ (Grgo Zečić, 6. r.); „…uljepšavanje svijeta“ (Frane Kalebić, 5. r.). 

U takvim manjim sredinama djeca nemaju priliku na satu likovnog odgoja otići u muzej ili galeriju jer je škola daleko od većeg grada, no dječja se likovna kreativnost može razvijati i izvan nastave prilagođavajući se okolišu. Osnovna škola Jesenice smještena je na Oriju, u Primorskim Poljicima, a u neposrednoj blizini nalazi se mjesto Krilo u kojem se postupno razvijala i postajala sve brojnija specifična flota drvenih jedrenjaka, salbunara za prijevoz razne trgovačke robe i prevoženja pijeska namijenjenog izgradnji Splita i okolnih naselja na otocima i obali. Krilo je danas matična luka s najvećim brojem drvenih jedrenjaka u Hrvatskoj. S obzirom na to jasno je zašto su ove teme djeci koja tu žive bliske i zašto su im u stvaralačkom procesu otvoreno prilazili. Svojim su radovima djeca pokazala veliku maštovitost.

Djelići su to sunca, pijeska i mora, djelići svijeta poniklog na tradiciji življenja ljudi našeg kraja: ribara, težaka, pomoraca i salbunara. S vremenom je isti način rada (kamen i žica) primijenjen i pri izradi jedrenjaka i salbunara koji su karakteristični za to podneblje. Neki učenici su radili samostalno, a neki u grupi do četiri učenika i pritom razvijali kreativnu suradnju. Pojedini  njihovi radovi bili su visoki i do 70 cm te teški preko 10 kg. Radovi ribica i brodića su na književnom i likovnom  natječaju More je zrcalo moje u  Općini Podstrana dobili posebno priznanje za kreativnost 2000. godine. 

Ideja je osnova svega pa je već u traženju i prepoznavanju oblika na plažama započeo proces stvaranja. Umjetnik svjesno stvara svoja djela potaknut potrebom za iznošenjem bogatstva svoga unutarnjeg svijeta. Vođena čarolijom potpune slobode, djeca stvaraju nesvjesno stoga iznenađujućom lakoćom iznose originalna, ekspresivna djela tragajući za osobnim likovnim odgovorima te pri tome postaju poticaj i samim umjetnicima.

Druga izložba, Lude ribe i salbunari, održana je u studenom 1999. u okviru UNICEF-ovog projekta Odgoj za razvoj, suradnju i toleranciju u dječjim i školskim knjižnicama u Gradskoj knjižnici Marka Marulića u Splitu. Povod izložbi bilo je obilježavanje Dana prava djeteta te 40. obljetnice Deklaracije o pravima djeteta i 10. obljetnice Konvencije o pravima. Na izložbi je postavljeno oko dvjestotinjak učeničkih radova, skulptura – objekata nastalih od oblutaka i desetaka metara bakrene žice. To je bila prva izložba škole izvan granica Općine. Izložbu je otvorio tadašnji ravnatelj škole Ante Nazor, prof.

O likovnim radovima ribica i brodića Margareta Kelava, prof. 1999. god. u katalogu izložbe kaže: „Okružena simbolima suvremenog života urbana se djeca igraju gotovostima koje premalo angažiraju maštu, a mašta je odraz svježine duha koja se ponajviše oslobađa i obnavlja u igri. Predmet igre može biti sve ako može animirati maštu i prenijeti je u čudesni svijet stvaralačkog. Obluci, ti kameni oblici izvaljani vodom, izronjeni iz geoloških slojeva vremena, sveprisutni su živi element vječne materije. U tragovima arhetipskog zrenja nose poruke vremena i života. Uzeti sa žala, slani i s mirisom mora, svojim oblikom pozivaju na igru koja će im podariti novo značenje“ (...).

Nakon izložbe radovi učenika Osnovne škole Jesenice Dugi Rat predstavljali su hrvatski suvenir za 1999. godinu na prezentaciji Europe u zgradi Ujedinjenih naroda u New Yorku.

Na trećoj se izložbi, 2000. god. u sklopu likovno-kreativne radionice Ribice u Galeriji sv. Josip  u Dugom Ratu, na izložbi U sretnome gradu predstavilo se 30 talentiranih stvaralaca od 9. do 14 god.  iz OŠ Jesenice sa stotinjak radova, ribica i brodića te sa ilustracijama potaknutim brojalicama i pošalicama pjesnika Nikše Krpetića. Izložbu je otvorila predsjednica Vijeća općine Dugi Rat, dr. Vera Čudina. Općina je iste godine tiskala i tri prve razglednice sa učeničkim radovima kojim se promiče dječje stvaralaštvo. 

U predgovoru izložbe povjesničarka umjetnosti Tamara Visković iznosi:

„Djeca uvijek govore o svijetu kakav on za njih uistinu jest, pokušavajući s njime uspostaviti kontakt, objaviti mu jednostavnu činjenicu svog malog postojanja. Uspješnost te komunikacije i izražajnosti, a ne vjernost prikaza, osnova su uspješnog likovnog prikaza“.

Posebno je bila uspješna četvrta izložba, Kameni obluci i mašta, održana u Galeriji Humanitarne zaklade za djecu Hrvatske na Trgu bana Josipa Jelačića

2000. god. Izložbu, na kojoj je na hridi visine do oko 3 metra na maštovit način bilo postavljeno 111 učeničkih radova, otvorila je gđa Ankica Tuđman, predsjednica Zaklade. Suradnja je ostvarena na poziv poznate zagrebačke galeristice i članice Uprave Zaklade, Mirne Hromadko- Reiser. Budući da je ova izložba bila prodajnog karaktera, učenici su sav prihod od prodaje svojih radova darovali štićenicima Zaklade. Mirna Hromadko Reiser je istaknula da bi kamene ribice umrežene žicom mogle postati originalni suvenir Republike Hrvatske. 

Radionica Jadranskih ribica u Geelongu u Australiji

Kao kontinuitet ovog kreativnog projekta, 2011. godine na Danu hrvatske kulture u Osnovnoj školi Holy Family u Bell Parku Geelong u Australiji održala sam nekoliko likovno-kreativnih radionica. Učenici Osnovne škole Holy Family, proveli su dan posvećen hrvatskoj tradiciji, kulturi i običajima. Svake godine škola organizira Talijansko-hrvatski dan (Multicultar Day) za sve učenike.

U sklopu ove manifestacije održala sam ukupno devet radionica za oko 300 djece, a jedna od njih bila je tematski vezana uz projekt Jadranske ribice. Djeca su sa velikim zanimanjem pristupila radionici te su nakon uvodne poduke, pomno birajući kamen i debljinu žice, izrađivala jadranske ribice i na taj način stjecala spoznaje o različitim vrstama riba iz Jadranskog mora. 

Naučiti gledati

Kao rezime cjelokupnog projekta nastao je kratki animirani film u kojem se prezentiraju animirani dječji radovi uz umjetničke. Neki su dječji ostvaraji toliko uspješni da se ne vidi razlika između njih i radova umjetnika.Poznato je da umjetnici često i posežu upravo za estetikom i diskursom dječjeg rada.

Posredstvom igre i stvaralačke imaginacije, preoblikovani u nova značenja, stvaraju se suodnosi sinergijskog djelovanja. S tom nakanom napravljen je iskorak prema novim viđenjima. Ovi  projekt  potvrđuje da je u likovnom stvaralaštvu potrebno naučiti učenike da u svom mjestu, okolišu i prirodi nauče gledati, da bi se potaknuo razvoj opažanja   čime se razvija dječja kreativnost. 

Dijana Nazor, prof. likovne kulture

Akademija-Art