Bez ikakve pomisli na njegovanje ili isticanje ikakvoga trijumfalizma, sisački susret mladih hrvatskih katolika iznimno je bogat sudbonosnim porukama, i to upravo u kontekstu globalne krize u kojoj brzo raste broj siromašnih a bogati postaju još bogatiji, kao i u kontekstu svih aktualnih hrvatskih nevolja za koje često nije jasno žele li ih odgovorni rješavati ili produbljivati.

Grad Sisak, bogat svojom kulturnom baštinom i svojom poviješću sudbonosnih pobjeda, danas je uvelike simbol posljedica globalističkih naličja koje su prepoznatljive po interesu velikih ili globalnih tvrtka i domaćih pomagača za isisavanje dobiti dok je ima - i to bez ikakva obzira na katastrofalne posljedice: propast industrije, nezaposlenost i nametnuto siromaštvo. Upravo u takvom Sisku Katolička je Crkva po odluci pape Benedikta XVI. od 5. prosinca 2009. godine 6. veljače 2010. obnovila drevnu Sisačku biskupiju i tako stvorila novo žarište sudbonosnoga služenja dobru ljudi. Jedan od blagotvornih plodova postojanja obnovljene biskupije upravo je velebni susret hrvatskih mladih katolika, jedinstveni skup kakav zacijelo ne bi mogla prirediti i toliko mladih sa svih strana okupiti nijedna druga institucija u Sisku. Okupljanje mladih hrvatskih katolika iz domovine, BiH-a i Europe, i još u tako velikom broju, znak je potpore i Sisku i svima kojima je teško, i još više: neposredni je podsjetnik na dostojanstvo i neprocjenjivu vrijednost Siščana i svih stanovnika na području Sisačke biskupije, jer su prihvaćeni kao domaćini.

Otvorenost obitelji Sisačke biskupije, koje su prihvatile i ugostile mlade sa svih strana usprkos svojoj često nezavidnoj ekonomskoj situaciji, divan je pokazatelj svijesti da je neizmjerno važnija ljudskost, ljudska dobrohotnost, otvorenost i gostoljubivost od svakoga materijalnog interesa. To svjedočanstvo u suvremenom svijetu, u kojem se sve više kao jedini bog nameće novac, profit, a interes kao jedini pokretač, pokazatelj je da postoje i žive prave vrednote i da velik broj stanovnika Sisačke biskupije tvori zdravu jezgru koja ima neizmjernu snagu i jamči ne samo opstanak nego i procvat tamošnjih obiteljskih i lokalnih ljudskih zajednica. Ljudi koji njeguju vječne vrednote sigurno pobjeđuju sve nedaće, preživljavaju sve režime, sve razorne procese i sve svoje slabosti. Stoga je primjer i postupanje vjernika Sisačke biskupije u prigodi nacionalnog susreta mladih katolika iznimno snažna poruka ohrabrenja svim hrvatskim krajevima, i što se tiče opstanka i bolje budućnosti i što se tiče budućnosti vjere i Crkve.

Sisački skup hrvatskih mladih katolika pod geslom »U svjetlosti hodimo« potvrdio je veliku istinu koju se skriva i često namjerno zamračuje da hrvatski narod i Katolička Crkva imaju mlade koji su otvoreni i privrženi dobru i Bogu, koji razlikuju pravo svjetlo od suvremenih blještavila za osljepljivanje, kojima se mogu bezrezervno ponositi. Nisu mladi svoje prekrasno lice očitovali samo svojom iskrenom radošću i dostojanstvenim ponašanjima na susretu u Sisku i po župama, nego još više svojim sudjelovanjima u pripravnim katehezama koje su ih uvodile u važne spoznaje pravih, univerzalnih vrednota te svojim svjedočenjem da njihova vjera nije tek obiteljsko nasljeđe već je i osobni slobodni izbor. Upravo zato je poruka gesla »U svjetlosti hodimo« univerzalna poruka čitavoj Hrvatskoj i čitavom svijetu da su svi bjegovi u tamu, u tajna djelovanja iza životnih scena, lukava nadmudrivanja iza leđa drugih, svrstavanja na stranu zla, koje nikada ne može uroditi stvarnim dobrom. Hrvatski mladi katolici koji se odlučuju za hod u svjetlosti, osobito slijedeći Krista koji je Svjetlo, iznimni su potencijal koji mora doći do izražaja, a to znači da će pospješiti i kraj tamama, tajnama s lošim predomišljanjima, skrivenim djelovanjima iza životnih scena i pomoći ostvarenje svekolikog oslobođenja u istini i boljitka.

Susret u Sisačkoj biskupiji, koji je zahtijevao i pokazao mnogo organizacijske umješnosti, osim iznimno važnog potencijala katoličkih obitelji, otkrio je također iznimni i često neopravdano podcijenjeni potencijal i domaćih mladih i svećenika, župnika i župnih vikara. Jasan cilj, plemenita nakana i postojeća dobrohotnost i kod mladih i kod svećenika oslobodili su silnu energiju i sisački je skup hrvatskih mladih katolika više nego uspio. Nije li nevjerojatno da je tako mlada Sisačka biskupija u kojoj su se sve do zaživljavanja samostalne mjesne Crkve i svećenici i vjernici osjećali u stanovitom smislu na rubu, upravo po svećenicima i mladima pokazala takvu snažnu vitalnost? Nije li to prekrasna poruka da svećenici, njihovi suradnici, vjernici općenito, a posebno mladi Crkve u Hrvata imaju daleko veći potencijal negoli ga svakodnevno očituju? Nije li sisački skup još jednom potvrdio da požrtvovni rad ne ostaje bez ploda!? Ne bi li upravo iskustvo sa sisačkoga Susreta hrvatske katoličke mladeži trebalo potaknuti, osobito u perspektivi predstojeće Godine vjere, novi žar u definiranju pastoralnih ciljeva, u izgradnji povjerenja i u korištenju iznimnih potencijala koji često, usprkos svim potrebama, ostaju zakopano i neiskorišteno blago?

Foto Denis Lovrović
Izvor: Glas-koncila.hr


Akademija-Art