Pogledajte galeriju radova!


U organizaciji Centra za kulturu Općine Omišalj, u prostoru Galerije Lapidarij, u Omišlju, otvara se izložba Mladena Ivančića pod nazivom „Keramička arheologija “.

Izložbu otvora kustosica izložbe i autorica predgovora u katalogu Višnja Slavica Gabout, povjesničarka umjetnosti i likovna kritičarka.





Keramička arheologija

Mladen Ivančić osebujni je umjetnik – keramičar, koji je na likovnoj sceni zasjao tek nedavno, ali već sad njome kroči sigurno i suvereno, ne osvrćući se posebno na stilove, pravce i trendove. Stvara on bez direktnih uzora, radeći samostalno i slijedeći svoj put i svoj unutarnji poriv, slažući autorske priče čiji je koncept višeslojan i višeznačan, izgledom nalik nekoj čudesnoj arheologiji, za koju on istraživačke sonde povlači do dalekih granica svijesti i podsvijesti, do udaljenih svjetova između sna i jave, te najposlije do one točke gdje se susreću sadašnjost i stvarnost s metafizičkim, magičnim i nadrealnim. Znano je da je autorska invencija formirane umjetničke ličnosti ono što istinskog stvaraoca razlikuje od nekoga tko tek prepisuje viđeno. Jer pravi umjetnik nikad ne imitira izgled, nego ga interpretira i hvata njegovu suštinu. Baš onako kako, po svojoj intuiciji, stvara Mladen Ivančić. U prvi trenutak se čini da su njegove skulpture prijepisi viđenog i uporabnog. Ali vrlo brzo postaje jasno da tu nema niti realnosti, ni uporabnosti. Ima, međutim, mnogo asocijativnosti, metaforičnosti i mnogo fantazije. Ima, uz to, sjećanja i sanja, te puno kreativnosti. Motivi njegovih skulptura su magično-poetični djelići stvarnosti, u polazištu oslonjeni na neposredni doživljaj, koji u konačnici pršte invencijom, ali i pulsiraju emotivnim nabojem autorove nutrine.

Ako je netko pri spomenu na Ivančićevu „keramičku arheologiju“ pomislio da se tu radi o utilitarnoj grnčariji, ovdje to neće naći - ili barem ne u onom doslovnom smislu (široka publika, kad se god spomene „keramika“, gotovo uvijek ima asocijaciju na lončiće, zdjelice, tanjuriće i vaze, a pogotovo ako se kaže da se radi o „keramičkoj arheologiji“). Ivančićev svijet keramike je, međutim, svijet skulptura. Štoviše, svijet suvremeno koncipiranih skulptura, koje pričaju čudesne priče. A u tim pričama keramički predmeti naliče na nešto što ustvari nisu - i nisu ono što se čini da ustvari jesu. Tako vizualno-taktilnim iluzijama ovaj neobični keramičar-čarobnjak majstorski zna prevariti našu percepciju i sva naša osjetila, pa neživo transformira u živo i organsko, krhko vizualnim putem pretvara u čvrsto, nepokretnom podaje svojstva pritajeno pokretnog, na tek oblikovano prosipa patinu milenijski starog, te najposlije čudesnom iluzijom od keramike optički stvara okaminu, drvo ili neki zaboravljeni, prastari metalni alat, dio stroja, svrdlo, vijak, ili zupčasti spoj. Sve se tako, gotovo pred našim očima, transformira, rastvara, izvlači, preklapa i slaže, stvarajući neočekivanu arheološku priču u kojoj se gotovo svaka skulptura (premda u cjelini kompaktna) pokazuje kao konstruktivna „slagaljka“ s mnoštvom sastavnih dijelova. Dijelova koji su, po potrebi, kao na arheološkom nalazištu, gledatelju „posloženi na uvid“, kako bi ih pregledao, opipao i istražio, te razabrao način njihova sklapanja. Ako u tom „zbiru arheoloških ostataka“ neka skulptura ili njezin dio i izazovu asocijaciju na posudu, ona tu nema takvu funkciju, jer se vrlo brzo pokaže da svi dijelovi imaju sasvim drugu (najčešće neku enigmatičnu) svrhu. Uz to, mnoštvo urezanih kôdova, magičnih crteža, simbola i tajnih znakova na inače izrazito rustikalnim i kromatski „škrtim“ površinama (boja terakote s bijelom „patinom“) odmah škaklja maštu predodžbom o nekim magičnim predmetima prošlosti – ili budućnosti, koji na sebi nose šifre za otvaranje mitskih vrata i zaboravljenih, skrivenih ulaza u daleku povijest. Ili možda lansirnih svemirskih rampi za povratak u daleku budućnost! Tako Ivančićeve keramičke skulpture/primamljive taktile, djeluju zagonetno i nadrealno, ali istodobno i ekspresivno i poetično, nudeći uvijek veliki broj mogućih transkripcija. I uvijek uključujući „prvi“ i „drugi“ pogled: onaj koji šalje informaciju o prepoznatljivom i opipljivom, ali i onaj koji nas dovodi u zabludu, govoreći o transformiranom, nestvarnom i prividnom.

Što se tiče pristupa keramičkoj skulpturi, Ivančić u svojim radovima objedinjuje sintetizira i sinhronizira govor keramičkog i kiparskog medija, združujući ga s onim konstruktivizma. Dokazujući tako da je on ne samo keramičar i kipar, nego i maštoviti konstruktor, koji se zna poigravati volumenom, pa ga tako s jedne strane blokovito steže i pojednostavljuje, a s druge detaljima rastvara i prošupljuje, stvarajući stalno nove odnose volumena i prostora. Pritom računajući i na interaktivan odnos s gledateljem, koji je uvijek zaintrigiran pomicanjem dijelova ovih skulptura, što može nekad biti i put prema dešifriranju intrigantnog rebusa porijekla predmeta. Aktivirajući nas, međutim, na njihovo dodirivanje i primanje u ruku, autor nas promišljeno, kao nekom magijom, zna u nekom trenutku postaviti u virtualni centar protjecanja i spajanja prostora i vremena. I mi, obični smrtnici, tada se na neki način osjećamo božanski.

Višnja Slavica Gabout

Mladen Ivančić je rođen 1969. godine u Rijeci. Premda po zvanju diplomirani ekonomist, oblikovanjem u glini bavi se već dugi niz godina: osnove je stekao 1996. godine, a nakon toga ih brusio sudjelujući i družeći se na likovnim kolonijama s vrsnim keramičarima (keramička kolonija Lubenice/Cres, 2007.godine). Ubrzo se profilirao kao keramičar kiparskog usmjerenja, osebujnog stila i karakterističnog izričaja, bivajući zapažen već na svojim prvim istupima u javnost. I odmah je bio autorski prepoznat i nagrađivan. Njegova visokoškolska naobrazba i rad u novinarstvu (od 1994. do 1995. radio je kao novinar na HRT Rijeka) omogućili su mu u startu stalno širenje vidika, brojne susrete i dinamiku života. Ali kasnije promjene zaposlenja (od 1995. do 2004. radio je u otpremništvu Likar u Rijeci, a od 2004. radi u Državnom inspektoratu RH) utjecale su vjerojatno na to da ovaj autor u svom radu više uroni u sebe i da počne prebirati po svojoj nutrini, pa je to rezultiralo i nastankom nekoliko sugestivnih ciklusa njegovih snovitih, nadrealističkih, konstruktivističko-biomorfnih keramičkih skulptura. Od 2008.godine Mladen Ivančić je član Hrvatskog keramičarskog udruženja „Kerameikon“ – Varaždin.

Adresa:

Mladen Ivančić
Šetalište 13. divizije 30, Rijeka

Emila Bošnjaka 10, Opatija

SAMOSTALNE IZLOŽBE

2007. Volosko, Skalinada

2008. Zagreb, Galerija Zlatni konj

2008. Kraljevica, Kaštel Frankopan

2009. Buzet, Zavičajni muzej

2010. Omišalj, Galerija Lapidarij

SKUPNE IZLOŽBE

2007. Opatija, Op-art

2008. Cres, Stara gradska knjižnica

2008. Piran (Slovenija), Galerija Herman Pečarič, izložba nagrađenih autora na Ex tempore keramike 2007.

2008. Piran (Slovenija), Ex tempore keramike

2008. Zagreb, Galerija Zlatni konj, MIKS 2008.

2008. Zagreb, Galerija Zvonimir, „Dodirni me“ (ULUPUH)

2008. Varaždin, Kerameikon i prijatelji - “Zima“

2009. Varaždin, Keramika multiplex, međunarodna izložba

2009. Priština (Kosovo), Suvremena hrvatska keramika

2009. Piran (Slovenija),  Ex tempore keramike

NAGRADE

2007. Lovran, Nagrada na Ex tempore

2007. Piran (Slovenija), Nagrada na Ex tempore keramike 2007.

2008. Zagreb, Srebrna plaketa na Hrvatskom triennalu keramike (Galerija Zvonimir, Zagreb)

2008. Rijeka, Srebrna plaketa na „Keramika Rijeka 2008.“

2010. Rijeka, Srebrna plaketa na „Keramika Rijeka 2010“.

Pogledajte galeriju radova!


Anivija Baldigara, ravnateljica CZK Općine Omišalj

Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.


Akademija-Art.hr
23.07.2010.