Više od 200 fotografija izloženo je do 17. lipnja, u jugistočnoj dvorani pariške Velike palače, predstavljajući najveću starokontinetalnu retrospektivu obilnog djela njemačkog fotografa, Helmuta Newtona /1920-2004/. Polaroidi, radni tiraži različitih oblika ili fashion fotografije, predstavljaju monumentalni opus umjetnikovih ostvarenja, obogaćenih filmom njegove supruge June Brunell, najprije glumice i manekenke, a poslije poznate fotografkinje, što je djelovala pod čuvenim imenom Alice Springs. Danas nastanjena u Monte Carlu, Newtonova žena koja je šest desetljeća osiguravala njegov planetarni uspjeh je i organizirala događaj, uz pomoć umjetnikove berlinske Fondacije i Unije francuskih, nacionalnih muzeja-Grand Palais.

Pokazuju se i teme velikog formata, među kojima aktovi, humoristične fotografije što podvlače načine izgradnje djela velikog umjetnika, koji je najradije ostvarivao "aplicirane slike" - od mode do portreta. Sasvim klasično, uspješno se upisuje u široku umjetničku perspektivu i neograničenu slobodu iskazivanja, kako sadržaja tako i formata. Najzančajnije je da su Newtonove fotografije, stvorile nove i jednistvene vizije tijela suvremene žene.

Ako je Yves Saint Laurent podario moć zenama, sudeći po riječima njegovog životnog pratitelja i aktualnog vlasnika čuvenog dnevnika "Le monde", Pierrea Bergera, Newton ih je uzdigao na pijedestal modernog doba. Neodjevene ili u smokingu, one moćno dominiraju kao fatalne zavodnice, nikada hladne nego začuđujuće i zadivljujuće. Žene što su nakon seksualne revolucije, bez predrasuda prihvatile osobno tijelo, otvorivši se svim fantazmima i mastanjima. Bogate iskustvima, zauzele su i osvojile svijet, njegovo novo bogatstvo. Postojeći na rafinaran način, poklanjaju svoja tijela onome kome hoće, odjevene u predivne haljine. Luksuz, elegancija i čulnost su glavne odlike newtonovske žene. Kada je objavio poznatu knjigu "Svijet bez muškaraca", ujedno je formulirao svoje vizionarsko postojanje društva, sa ženama na ključnim položajima kojima muškaraci više ne trebaju, kao oslonac bivstvovanja. Najupečatljivije je da postavka ne pokazuje samo nove amazone, nego obnavlja djelatnosti velikog fotografa, zahvaljujući svom drugom nazivu "Newton by Newton".

Osobna povijest umjetnika je u njegovim fotografijama. Žene u ratničkim pozama predstavljaju prepad pruskog vojskovanja u suvremenost. Newton, čije je pravo prezime Neustöfer, morao je tajno napustiti rodni Berlin, 1938. godine. Otišao je u Singapour gdje je i započela njegova, jedinstvena i nikada ponovljena, karijera. Jedino je on uspio preokrenuti aparat nasilja, uniformi, koze i sljemova - u službu ljepote i privlačnosti. Prisjetimo se da je za vrijeme 70 godina prošlog stoljeća, "gay" pokret slijedio modno nadahnuće uniformi koje su nekoliko desetljeća ranije, nosili "SS" mučitelji. U naručju atleta što su se šetali Berlinom, nalazili su se zgodni momcii, imitirajući odijevni stil gestapoa, na taj način ismijanog jer je travestirao oznake represije i njezinih, užasnih, bataljona koji su gušili njihove očeve. Ako je Hitler pokrenuo blindirane divizije po cijeloj Europi, Newton je svoje gole i dopadljive cure, cijelom svijetu pokazivao nauržane uznamirujućom ljepotom i privlačnosti. U početku karijere je već uzročio radoznalost, pomiješanu s uzbudljivosti, pa nije bio samo tražen zbog invencije "porno-chica", odnosno neubučene elgancije, nego zbog neobaveznog ali proračunatog reda, uspješno ostvarenog u jako planiranim ali neprimjetnim - improvizacijama. Vješto je skandale činio estetskim, prije namjernog preinačenja u erotske. Newton je bio fasciniran cirkusom, javnim kućama, Murnauovim filmovima ili pokretom "žena-dječaka" iz 30. godina, 20. stoljeća, što su odsjekle kose pa nosile hlače ili kratke suknje. Posebne i nezaboravne "garçonnes" već su bile okrenute budućnosti, zaljubljene u brzinu i napredke. One su, doslovice, ispalile prvi moderni let prisutan na svakoj fotografiji, velikog umjetnika.

Newton nije bilježio prve čeznje niti skrivenu erotiku "procvalih djevojaka". Likovi su mu dinamični, postavljeni ispred posjetitelja koga direktno posmatraju. Visoke i vitke žene, savršenih tijela i gracioznih oblina su poželjne, iako su kraj njih vidljiva različita pomagala za povećanje zadovoljstva, što se svakog trenutka mogu pretvoriti u instrumente smrti ili jako ubojito oružje.

Snaga Newtonovih djela je u odmah uočljivoj - evidentnosti! Bez žaljenja i hipokrizije govori o sebi samom. Njegova je estetska moć, podržana je narativnom voljom koja je i pokreće. Procvatu Newtonove umjetnosti su potrebne lijepe i zanimljive priče, kao postavke i realizacije osobnih obsesija: "Moje slike su strogo programirane, ali vodim računa o događaju koji svakog časa može biti obogaćen i izmijenjen. Realizaciju olkšavaju profesionalne manekenke, pa snimci isključuju bilo kakvo moralno ili duhovno pravdanje. Upute su jednostavne i zahtijevaju mehanički odgovor. Najvažnije je odabrati prikladan model. Izbor je brutalan, iracionalan, a moj odnos prema manekenu je, isključivo, podređen željenom rezultatu, zamišljene fotografije. Za vrijeme snimanja, djevojka postaje moja kreacija. Uostalom, pred mojim objektivom su prodefilirale najljepše žene svijeta, uređene i našminkane od strane najvještijih frizera i šminkera, što ih unaprijeđuje u umjetnicko djelo! Načini na koje žena postaje savršena me jako zanimaju. Često sam sa posebnom odlučnošću, nastojao pronaći "odlučujući trenutak snimanja" i nisam uvijek bio zadovoljan postignutim. Razlog je u činjenici da odbacujem spontanost", napisao je Newton, malo prije prometne nezgode, prouzročene srčanim udarom, početkom 2004. godine u Los Angelesu.

Parišku retrospektivu su podržala i brojna glasila među kojima su "Le Monde", ženski časopis "Elle", "A Nous Paris", "Le Mouvement", "Le Point", ženski portal "Au feminin" i "Polka Magazine".

Džana Mujadžić

Akademija-Art