Gradska galerija Fonticus, Grožnjan

Od 05. 03. (u 19.00 sati) do 26. 03. 2010.
Izložbu će, u nazočnosti autora, predstaviti kustos izložbe Eugen Borkovsky.

TJELESNO

Luca Dessardo predstavlja likovni projekt sastavljen iz dvije tematske serije fotografija. Motiv većeg dijela radova je cvijet kale fotografski obrađen s više pozicija i u različitim brojevnim kombinacijama. Druga serija donosi svjetlosne bilješke lutki iz izloga prezentiranih poput živih modela. Svi radovi svojevrsno su propitivanje kozmetički obrađenog svijeta plasiranog u medijima a koji podliježe trendovima mladog i lijepog. Nižući aktove cvijeta / tijela, uvažavajući sumnju, autor istražuje ambivalentnost samozadanog motiva.

Nalazimo se pred razrađenim nizovima koji imaju početak, ali ne znamo im kraj. Poput stilskih vježbi. Radovi pred nama dio su serijala koji može trajati još samo jedan "klik" ili su začetak niza koji će i dalje slijediti imaginaciju autora. Moguća analiza, komentar, traži od nas rizik i odgovornost doticanja mnogih područja koje autor svjesno ili nesvjesno apsolvira kako bi dobio rezultat koji nam podastire. Očito je da se ne zadovoljava prikazom oblikovnog stanja, već napor usmjeruje k značenju. 

Na razmeđi mladosti, obrazovanja i potrebe za likovnim izrazom, Luca uzima fotografski aparat. Potrazi za oblikom pridaje pažnju. Odabire dva motiva koja paralelno istražuje. Iako u premisi nalazimo tragove estetike Roberta Mapplethorpe-a, Dessardo sličan motiv upotrebljava na nešto drugačiji način. Dok Mapplethorpe moguće značenje ostavlja na izbor promatraču, Dessardo percipiranje radova određuje sugestivnim naslovima. Ponegdje je u naslovu sarkastičan a ponegdje sugerira doživljaj. Erotika je prisutna na oblikovni i terminološki način.

Autor nas namjerno lišava bilo kakve asocijacije koju bi donio detalj iz pozadine, znak ambijenta. Nameče se dojam osamljenosti. Kad su cvjetovi kale u pitanju, Dessardi kadrira isti model i, drugačije ga doživjevši, interpretira na nov način. On ujedinjuje opetovanu obradu motiva s novim doživljajem. Rezultat je također nov, ali, začudno, opet snažan. Kad su lutke žena u pitanju, čini mi se da ih želi interpretirati prema standardima pomodnih likova sa stranica trendovskih tiskovina. Pri tom se, ne skrivajući realno, posvećuje postizanju iluzije živog tijela. Smanjujući plastičnu materijalnost modela i dodavanju životnosti. Zapravo tu postiže začudnost u odnosu na promatrača.   Možemo citirati Groysa: «…Inovacija ne operira sa predmetima koji su izvan kulture, već s kulturnim hijerarhijama i vrijednostima. Inovacija nije u tome da na svjetlo dana izađe nešto što je bilo skriveno, ve da prevrednujemo vrijednost onoga što smo već vidjeli ili upoznali…»

Autor eliminira boju iz radova i koristi crno - bijele tonske gradacije. Ova očišćena estetika crne pozadine i svijetlih tonova u prvom planu počiva na realističkom motivu ali, zamjenom živog modela lutkom, naginje nadrealnom. Oba motiva prepoznajemo na prvi pogled. Falusoidni (ponekad vulvoidni) cvijet i razotkriveno tijelo. No, kod motiva žene, ne prepoznajemo odmah da se radi o lutki. Iznenađenje otkrivenom činjenicom odmah djeluje i na percepciju cvijeta. Tako cijeli ciklus možemo povezati s queer erotikom.

Luca Dessardo dodiruje temu izbjegavanja svijesti o materijalnosti tijela. Čovječji rod mnogo ulaže u ideje bijega od tijela. Sve moderne religije sadrže naglašeno neprijateljstvo prema tijelu i fizičkom svijetu. Kapitalu i vjerama odgovara syber svijet. Informacija zamjenjuje materiju. Mi mislimo da smo bili a zapravo smo samo vidjeli. Informacije su svugdje: Upute za proizvodnju atomske bombe dostupne su na webu a o erotici na webu ne treba ni govoriti. Uronjeni smo u syber svijet. No, netko ipak mora uzgajati jabuke i zašiti hlače. I to bi se moglo automatizirati ali još uvijek mora postojati netko tko će jesti jabuke i nositi hlače. Netko tko će strasno zagrliti i poljubiti voljeno biće.

Dessardo se laća problematiziranja osobnog. On sluti koje značenje od prikazivanja oblika / lika očekuje umjetnik, a koje promatrač. To je formalni identitet oblika svodljiv na uvriježeni doživljaj. Relacija percepcije je formalno opisiva odnosima između linija, tonova, sjena i kompozicije, ali ovdje je zanimljiviji socijalni ili - još preciznije - intimni kontekst. I muški i ženski motivi su sami sa sobom u neaktivnoj sferi da bi se, autorovom fotografskom intervencijom, materijalizirali u konceptualnom obliku. Cvjetovi su većinom oznaka muškosti no ovisno o interpretaciji autora, mogu biti i oznake ženskog principa. Lik žene / lutke uvijek je senzualan i apartan. Poruka se skriva u zaključku kako je oblik uvijek isti a doživljaj može biti različit.

Čulnost prevladava u premisi i u promatračevom doživljaju ovih fotografskih radova. Umjetnik i promatrač imaju moć da otvore ili zatvore neke od prolaza k percepciji. Uvjeren sam da ova igra oblicima angažira promatrača barem onoliko koliko je autor bio angažiran odgovarajući na izazov tjelesnog. Tako dva motiva podupiru jedan drugoga: cvjetni akt i ženski akt usuglašuju se u ideji autora i percepciji promatrača.

Eugen Borkovsky

Luca Dessardo rođen je 1989. godine u Rijeci. Nakon završene osnovne škole, odlazi u Italiju, gdje pohađa Klasičnu gimnaziju u Cividale del Friuli. Tamo otkriva filozofiju i književnost, koje trenutno studira u Trstu te kroz svih pet godina srednje škole, Povijest umjetnosti, predmet koji ga potiče da se počne amaterski baviti fotografijom i što je još važnije, koji mu daje široko znanje i uvid u umjetnost. Vrijeme provedeno u Cividaleu koristi da se definitivno »sprijatelji« sa foto aparatom, da bi nakon toga počeo snimati fotografie koje su rezultat studija i promišljanja. Na natječju »Istra Nobilissima« 2009 godine dobio je javnu pohvalu. U prosincu iste godine predstavlja svoju prvu samostalnu izložbu u galeriji “Nebeska” u Rijeci.

akademija-art.hr